- Sve te izbaci iz tračnica,
- ostaneš van svojih tračnica dugo,
- ne analiziraš što radiš,
i kao posljedica – sporo dolaze rezultati, čak iako poduzimaš puno akcija.
Kad sam radila u korporacijama, stvari su se kretale sporo. Bila sam zaposlenica unutar strukture koja ima svoje “zapovjedne lance”, periode u kojima je moguće napredovati, kad nema šanse da napreduješ, kad je budžetiranje, kad je radna sezona, manje radna sezona. I bez obzira što se količinski puno radilo, stvari su se kretale sporo.
Konkretno:
- manja je izloženost novim situacijama i novim ljudima,
- radiš stvari koje su u okviru tvoje pozicije, primjerene za tvoju razinu odgovornosti,
- malo je nepredvidivih situacija,
- slijediš pravila, kulturu firme, nadređene.
Kad kreneš u poduzetništvo ti:
- ako si promijenila struku (kao ja), moraš brzo steći vještinu da to što radiš nekome i vrijedi,
- izlažeš se svakodnevno putem društvenih mreža ili offline kao da si svaki dan na razgovoru za posao,
- vještine pisanja, prodaje, tehničke vještine, upravljanje novcem, odlučivanje, planiranje, upravljanje vlastitim vremenom – sve odjednom,
- nema nadređenog, nema “netko drugi će pokriti”, nemaš koga pitati,
- brineš o pokrivanju troškova (za početak), a onda i da imaš za hranu, smještaj i slične brige.
I kad se puno toga događa, ono što je najvažnije jest:
- Da tvoj živčani sustav to može podnijeti.
- Da se svaki dan možeš vratiti i staviti nogu ispred noge.
- Da si nešto naučila iz toga što si prošla.
Ništa od ovoga ne dogodi se samo od sebe.”
1. Regulacija živčanog sustava odnosi se na svjesnost o tome što se unutar tebe događa i učenja kako vraćati svoj sistem u ravnotežu.
I to možemo gledati kroz tri prizme:
- um – coaching, uklanjanje blokada, rad sa strahovima i brigama koje se pojavljuju, uključivanje u zajednice u kojima postoji taj oblik podrške, razgovor s onima koji prolaze slično ili su već to prošli (kao mentori),
- tijelo – somatske vježbe, boravak u manje stimulirajućoj okolini (priroda), uklanjanje distrakcija, ekrana, hrana koja njeguje, umiruje, napitci, kupke.
- duh – rituali koji hrane duh, bez obzira jesu li religiozni ili dolaze kroz neki treći aspekt.
Naše prirodno stanje je ravnoteža, a u poduzetništvu (pogotovo na početku) ima puno toga što nas iz nje izbacuje. Zato moramo imati rituale koji nas vraćaju u naš centar u kojem smo dobro, sigurno i u kojem možemo pronaći kreativna rješenja. I s vremenom će stvari koje su nas izbacivale iz tračnica postati prirodnije, drugim riječima bit će manje nadražujuće na naš živčani sustav.
Uvođenjem ovakvih redovnih rituala, bez obzira što ti se čini da nemaš vremena za to, zapravo ćeš uočiti da oni ubrzavaju tvoj proces učenja i navikavanja na poduzetništvo zbog čega se brže i lakše krećeš i kroz razne faze tvog biznisa.”
I kako ti raste tvoj kapacitet, tako imaš i prostora za veće zahvate, veće ideje i projekte (hrabrije i zabavnije, u svakom slučaju).
2. Kad stvari postanu nelagodne, imamo tendenciju nestati iz svog biznisa i sakriti se ispod tople dekice na kauču i daljinskim u rukama.
I ok, u početku, upravo zbog intenzivnog procesa učenja i izloženosti, trebamo imati opciju ušuškavanja, nemoranja i zaštite od tog intenziteta. No, svaki put kad dođeš ispod te dekice trebaš ujedno i gledati kako da idući put trebaš manje dana ispod te dekice.
Posegni za svojom kreativnošću: ok, ne moraš se pojaviti danas. Imaš svoj biznis, možeš što hoćeš (kako super da nemaš sad šefa i ne moraš se pojaviti pred nekom upravom kad ti je previše svega). I… ti želiš da se tvoj biznis kreće, ne želiš biti ona koja stalno treba pobjeći od vlastitog biznisa, ali trenutno je ovo kako jest.
U tom smislu: najvažnije je što sebi govoriš kad si na kauču ispod te dekice. Nije problem što si tamo, što ti je to trebalo, niti što si sebi to dala. Dajemo si ono što nam treba kako bismo mogli dugoročno ovo graditi. Ali je važno što ćeš idući put. I da o tome razmišljaš tijekom ili kad ta faza završi.
Koje svoje potrebe si ignorirala pa su dovele do ovog trenutka?
Gdje nisi sebe čula?
Od čega si zapravo pobjegla?
Ako ćemo biti iskreni: u nekim fazama nam zaista treba i treba nam taj broj dana ispod dekice. Ali u nekoj fazi nije više potrebno, nego nam je nelagodno rasti. Dođeš do točke gdje više nije istina da ne možeš podnijeti pojaviti se nakon nekog faila u svom biznisu, do točke u kojem se ne trebaš hladiti i nestati s mreža jer si objavila jedan video, dođeš do točke gdje više nije problem što nitko ne reagira na tvoju ponudu.
E, to je taj trenutak kad počinješ shvaćati da ti više ne treba toliko vremena da se vratiš na svoje tračnice, nego si se naslonila na “jadna ja” i “to je preveliko/preteško za mene”.
I ne mogu ti ja reći kad je vrijeme, ali ti ćeš znati u kojoj je to mjeri i što zapravo trebaš napraviti.
U jednoj točki htjet ćeš se pojaviti, iako je nelagodno i bljak.
To je mini trenutak kad bespomoćnost i malenost prelazi u “mogu”. Nije lako, ali kad si spremna – ne glumi da nisi. Duboko udahni i vrati se.
3. Izgradnja i vođenje biznisa je proces učenja.
Zamisli da postoji škola i svaki tjedan te čeka nekoliko predmeta: većinom su iskustveni (praksa), a nešto manje teorijski.
Jer ovo jest škola i ne postoji tjedan u kojem nešto o svom biznisu ili sebi nisi naučila. Čak i ako si bila na godišnjem – postojali su uvidi, spoznaje, strahovi i nekako si se s tim nosila. Postoji učenje u svakom trenutku.
Kad prođeš to nesvjesno, propustiš većinu toga. Kao pijesak koji ti prođe kroz ruke, pa ostanu samo površinske mrvice. TOLIKA količina znanja padne na pod samo zato što te teško bilo uvjeriti da vrijedi barem jednom mjesečno zastati, uzeti 2 sata vremena i dokumentirati:
- što sam poduzimala ovaj mjesec, koja je bila namjera, logika, zašto sam to radila, što sam htjela postići,
- što je funkcioniralo, što nije, što mislim zašto nije, što bih idući put drugačije,
- što mi je sad jasno, što mi je totalno novo, što tek sad vidim kad pogledam unatrag,
- čime sam jako zadovoljna, na što sam ponosna, gdje sam skupila još bodova kod sebe, što trebam proslaviti i kako (# you are doing a good job, Marina)
Samo zamisli da na kraju godine imaš 12 ovakvih evidencija punih znanja i iskustva koje si TI prošla. Već imaš knjigu u svojim rukama – znanje koje je utjelovljeno i iskustva koja ti potvrđuju “ja sam prošla ovaj put i ovo je što sam naučila”.”
"Samo ta spoznaja, taj osjećaj samopouzdanja, da čak i na početku nešto znaš, da to znanje samo raste, gomila se i multiplicira, ohrabrujuće je i vodi te do onog idućeg što ćeš testirati, onog idućeg što te veseli ostvariti, dok se paralelno u tebi integrira novo znanje."
Ove tri točke su baza pomoću koje dolaziš do svakog idućeg poslovnog rezultata. I ako ti je potrebna podrška u implementaciji – pridruži nam se u memebershipu Biznis s dušom.
