Jesi li ikad osjetio/la da ti se život samo događa? Kao da stojiš sa strane, promatraš i prepuštaš se okolnostima? Postoji ogromna razlika između toga da aktivno sudjeluješ u kreiranju svog života i toga da si pasivni promatrač. Na kraju dana, pitanje koje sebi postavljaš je:
👉 Jesam li zaista proživio/la i stvorio/la ovaj život – ili sam živio/la tuđu priču?
Okolina i subjektivni doživljaj
Sve što vidiš, čuješ ili doživiš kroz svoja osjetila – tvoje je iskustvo okoline. No, to iskustvo nikada nije objektivno. Ti mu daješ značenje na temelju vlastitih uvjerenja, iskustava i programa koje nosiš.
Dvoje ljudi mogu gledati isti film, smijati se na istu scenu i ipak ga doživjeti potpuno različito.
Zašto? Zato što svaki od nas dodaje svoju projekciju – svoj osobni filter kroz koji gleda svijet.
Što zapravo znači projekcija?
Projekcija je trenutak kada ono što se događa izvana obojiš vlastitim mislima i emocijama. Film je samo film – dok ga ti ne pogledaš i ne uneseš svoje značenje, osjećaje i sjećanja. Isto vrijedi za odnose, posao, pa čak i za pogled na vlastiti bankovni račun.
Zato kažemo: ti ne možeš ne komunicirati ono što nosiš u sebi. Tvoje stanje, energija i unutarnji svijet uvijek izađu na površinu – verbalno ili neverbalno.
Pasivna uloga: kada krivimo okolinu
Pasivna uloga izgleda ovako:
- “On je kriv.”
- “Život je nepravedan.”
- “Bog me kažnjava.”
U toj ulozi svijet je uvijek odgovoran za ono što ti se događa. Na taj način nesvjesno sebi poručuješ da si bespomoćan.
Ali – nije stvar u tome da pasivna uloga “nije dobra”. Ona ima svoju svrhu.
Dokle god nešto ponavljaš, znači da još uvijek iz tog iskustva nešto učiš.
Tek kad osjetiš dovoljno pritiska, patnje ili goruće želje za neči boljim – dođe trenutak za promjenu.
Aktivna uloga: kada prepoznamo lekciju
Aktivna uloga počinje u trenutku kada kažeš:
👉 “Okej, što je ovdje moj dio?”
To ne znači da je uvijek lako niti da drugi nemaju svoj udio. Ali znači da si spreman pogledati koja je tema ispod toga. Okidači, konflikti i ponavljajuće situacije nisu slučajnost. To su podsjetnici tvoje podsvijesti:
- “Pogledaj u ovo.”
- “Ovdje je bol.”
- “Ovdje je lekcija koju je vrijeme da savladaš.”
Aktivna uloga znači prihvatiti pritisak, frustraciju ili bol kao poziv na rast – a ne kao kaznu.
Kako napraviti prijelaz?
Primijeti što ti se ponavlja. Koji ljudi, situacije ili obrasci stalno iskaču?
Postavi pitanje: “Što je zapravo ispod ovoga? Koju poruku mi moja podsvijest šalje?”
Stvori prostor za odgovor. To može biti pisanje, meditacija, šetnja ili razgovor – bitno je stati i oslušnuti.
Promijeni percepciju.
Kad mijenjaš način na koji gledaš stvarnost, mijenjaš i samu stvarnost.
Zaključak
Pasivna uloga te ostavlja u osjećaju bespomoćnosti. Aktivna ti vraća moć – jer shvaćaš da možeš birati: kako ćeš tumačiti situaciju, što ćeš misliti i kako ćeš se osjećati.
Tvoj život prestane biti nešto što ti se događa, nego se pretvori u poligon za učenje.
A svaki put kada preuzmeš aktivnu ulogu u njemu – razbijaš stare stropove i otvaraš vrata novoj razini slobode i stvaranja nečeg novog.
NLP Practitioner edukacija je mjesto u kojem učiš postavljati ovakva pitanja i pronalaziti odgovore. Prostor u kojem usvajaš ulogu aktivnog tvorca svoje stvarnosti na način da naučiš kako i onda primijeniš. Više o NLP Practitioner edukaciji pogledaj ovdje.
