Uh, ne volimo ovo čuti.
Frustracija nam svima ide toliko na živce da jedva čekamo da iz nje izađemo.
Ponekad je toliko neizdrživa da napravimo totalnu glupost samo da više ne moramo patiti u frustraciji. A ona je zapravo poklopac tvom ekspres loncu koji mora tamo biti da ti diže tlak.
Da, da… ta frustracija u kojoj više ne znaš kud bi sa sobom,
kad više pojma nemaš što trebaš napraviti jer nikako da uspije,
ono što ti je 30 puta već propalo na istom koraku,
to je onaj dokument na kojem si radio 50 sati pa se nije backupirao nekim čudesnim putem.
Ta frustracija.
Ako ne zastaneš da vidiš širu sliku nećeš iskoristiti priliku koju ti ona donosi.
Ono što ćeš pomisliti u dubini je da ti ne ide, da si nemoćan, da više ne možeš, pun ti je kufer, ovo nema smisla, nikad se ovo neće pomaknuti, promijeniti, ovo će uvijek biti tako teško.
Ili neke slične misli.
Djelovat će nimalo produktivno, frustracija će se podizati kroz tijelo u miksu ljutnje i tuge, i htjet će van.
E u toj točki ugljen postaje dijamant. Ako uspiješ udahnuti, nasloniti se u neku mudriju verziju sebe koja nije ista onoj u ekspres loncu i pogledati stvari iz daleke i puuuuno šire perspektive.
Ako je ta situacija, taj problem koji imaš, taj odnos, taj projekt, taj fail samo simulacija onoga što se na većoj razini tebe događa, NA ŠTO zapravo ukazuje frustracija?
ŠTO više ne može ovako?
Iz čega te taj pritisak, ta nelagoda, ta zviždaljka izbacuje kako bi vidio bolje?
Ovo je trenutak u kojem se odvija nešto važnije i veće od onoga što “manji” dio tebe vidi. I kad kažem manji mislim samo na onoga koji stoji jako blizu toga što se događa i ne može vidjeti više od toga. Zato se udaljiš, zato se nasloniš, u mudrost.
Ako je ovo trenutak u kojem stječeš još jednu razinu vladanja sobom,
oslobađanja sebe od obrazaca, krivih puteva, očekivanja, moranja, upiranja na kriva mjesta,
što zapravo trebaš u tom trenutku odlučiti?
Napraviti?
Što zapravo trebaš promijeniti?
Zastani malo na ovim pitanjima i uzmi vrijeme da pristupiš toj udaljenijoj, široj perspektivi jer informacije koje tamo imaš su većeg raspona, sadrže više mudrosti i pomoću njih se možeš prestati dovoditi do istih točaka frustracije do kojih dolaziš već godinama, mjesecima, tjednima.
I uvijek postoji izbor: uvijek možeš vjerovati da je to do tog konkretnog problema i situacije, da nema tu ništa više, niti dublje, uvijek možeš zaključiti da je to samo to što jest. I nekako nadići problem.
I pričekati iduću frustraciju da se pojavi.
Jer, nitko nije od toga izuzet. Nekada nam treba više puta, treba nam biti jako teško, trebamo sebe dovesti do ludila, da sve to iskipi vani i da se prestanemo boriti protiv vlastitog rasta.
Ili se možemo predati i naučiti promatrati simboliku svega što nam podsvijest donese u naš fokus.
Jer vjerovao ti ili ne, ti si taj koji je upalio plin i vatru,
ti si stavio lonac,
sebe unutra,
i poklopio poklopcem.
Podsvjesno si se doveo do ovog pritiska i frustracije da napokon vidiš.
I sad još samo trebaš prestati bježati iz lonca i jednostavno saznati što je tu.”
Tako jednostavno i nimalo lako: nemoj bježati, niti rješavati svoju frustraciju. Saznaj što je ispod nje.
Ako želiš raditi sa mnom 1:1, pošalji mi upit preko kontakt forme ili na mail marina@maivandic.com .
