U zadnje vrijeme me zanima smrt i iskustva ljudi koji joj žive blizu. Ti ljudi znaju nešto što smo mi ostali zaboravili.
Čitajući, gledajući videa, naletjela sam na iskustvo jednog gospodina koji je bolovao od raka i 8 godina prolazio razne tretmane kako bi, njegovim riječima, doživio još jedan dan.
U početku, kad je saznao, nije se htio liječiti i to je rekao svojoj obitelji. No, vrlo brzo je odlučio krenuti u proces i tada je rekao sinu (koji je već tada imao 35 godina i djecu) da želi dobiti još dana da poljubi svoju ženu, upozna svoje unuke, zagrli svoju djecu. I da će radi tih mogućih dana prolaziti što god je potrebno, kako god da to izgledalo.
Sin je gledao njegovo to putovanje i koliko mu je fizički, psihički i emotivno bolno, teško, naporno. Sinu je bilo teško gledati oca kako pati. I u jednom trenutku je pitao svog oca je li mu žao što je u ovo krenuo, može li on to.
I tada mu je otac rekao: “Sine, sve ovo užasno boli. Toliko da ponekad ne znam kuda bih sa sobom. Ali ja ne patim. Svaki dan ja biram ovo. Svaki ovaj simptom, svaki ovaj dan, ovo tijelo, ove ljude koji su oko mene. Ja biram još jedan dan života pod ovim uvjetima koje imam. I bol je dio toga što biram.”
Uf, koliko smo mi daleko od toga što je on ovdje izgovorio?
Ja sam miiiiiiiiles away.
- Koliko puta dnevno se žalimo na vlastiti život: unutar sebe ili na glas?
- Koliko puta izgovorimo: ja ne bih tako reagirala da ti meni nisi xz?
- Koliko dijelova života čeka da se nešto popravi prije nego što ga zavolimo?
- Kad počnem bolje kuhati? Samo da krenem redovitije trenirati? Samo da krenu djeca bolje spavati? Da me promoviraju? Da zaradim? Da nije oblačno? Da ovaj ispred mene malo da gas?
- Što sve stoji u koloni tvojih razloga zašto ne možeš odabrati svoj život u kojem si danas?
- Što sve stoji u koloni “neprihvatljivo”?
- Što sve stoji u koloni “tek kada”, “samo ako”, “ako toga nema onda…”?
- Što sve stoji u koloni “zbog toga što sam u prošlosti…” onda danas ne mogu…?
- Što sve stoji u koloni “jer on je, ona je, sistem je, oni su meni”?
Osjećaš li bespomoćnost iza ovih riječi?
“Bespomoćnost u kojoj se kupamo svakodnevno i na nju se naslanjamo jer nam je teško reći: ovo je život kakav jest i ja ga BIRAM.
DANAS. I SVAKI DAN.”
“Kad smo suočeni s vlastitom smrtnošću, shvaćamo da smo dobili izbor kako ćemo od sada na dalje. I nemamo više vremena bavit se tko je kriv i kako su me zeznuli, život me nije mazio pa eto jadna ja. To nestane PUF. Sve te svede na sadašnji trenutak i izbor koji imaš.
I upravo TAJ sadašnji trenutak možemo imati upravo sada.
I znam, to uopće nije lako.
Odabrati probuditi se u vlastitom životu dok još nije nastao neki strašan moment.
No, neki od vas to osjete, jel’da?
Da je došlo vrijeme da prestanete čekati.
Da nešto poduzmete.
Da nešto uzmete u svoje ruke.”
To je NULTA točka.
Kad prestaneš čekati da život postane bolji, kad se prestaneš oslanjati na razloge zašto ne možeš,
i samo sjediš u svom naslonjaču i smješkaš se jer si tu.
A dalje ćeš odlučiti što ćeš.
NLP Practitioner uvodi te u novu razinu svjesnosti – tijekom i nakon edukacije počet ćeš prepoznavati ovakve misli, kada se pojave i čemu zapravo služi naša bespomoćnost, zašto nam je potrebno da je netko kriv, čemu nam služi čekanje.
Jer to je prva stvar koju ćemo ondje naučiti: svako ponašanje, svaka misao, svaka reakcija ima za nas neku korist. A mi ćemo naučiti i kako saznati koja je to korist i dobiti neke dublje odgovore o sebi.
To isto ćemo naučiti raditi za naše coaching klijente.
